Snaga Svjesnosti

Željela bih se dotaknuti jedne, meni osobno, jako važne teme, koja je iznimno bitna tijekom procesa osobnog razvoja. Riječ je o preodgoju samih sebe (ili na eng. Reparenting).

Tijekom odrastanja, mnogima od nas nisu bile zadovoljene mnoge osobne potrebe, poput emocionalne podrške, pripadnosti, sigurnosti, privrženosti, ili potrebe da osjetimo da nas naši roditelji čuju i vide. Glavni razlog tome je bio da naši roditelji nisu znali drugačije, nisu jednostavno mogli i možda čak i željeli odgajati nas drugačije od onoga kako su oni bili odgajani. Uz poruke koje djeca dobivaju od svojih primarnih skrbnika tijekom odrastanja i promatrajući ih u svakodnevnim životnim situacijama, djeca stvaraju mišljenje o sebi, formiraju različite oblike privrženosti, postavljaju očekivanja, uče kako se ponašati u odnosima sa drugima te uče na koji način riješiti neki problem. To sve ostaje zapisano na našoj nesvjesnoj razini. 

Nezadovoljene potrebe u djetinjstvu, odnosno, naši unutarnji životni zapisi, dolaze do izražaja sada kada smo odrasli u svakodnevnim situacijama, interakcijama s drugima, mislima, reakcijama, ponašanju…A Kada postanemo roditelji, odrastanja naše djece i njihovo ponašanje još jače iz nas izvlače reakcije na nezadovoljene naše potrebe iz djetinjstva. Također, svake naše misli i reakcije na njihovo ponašanje su projekcije naših nesvjesnih životnih zapisa. Tako npr, kada dijete ima emocionalni ispad, roditelji dosta često znaju reagiraju s rečenicama poput „dosta je, smiri se, odlazi u sobu i kada se smiriš možeš izaći van!“ a to je uglavnom posljedica toga što se ne znaju nositi s djetetovim negativnim emocijama, one su za njih iznimno teške jer su i oni dobivali takve poruke u djetinjstvu i jer su njima takve emocije bile zabranjene. Ili npr, potreba za kontrolom u roditeljstvu dolazi uglavnom iz nesvjesnog zapisa da je i taj roditelj bio pod velikom kontrolom svojih roditelja, da mu nije bila zadovoljena jedna od temeljnih ljudskih potreba a to je potreba za moći i da sada tu potrebu zadovoljava kroz moć nad svojim djetetom.

Ako želimo mijenjati svoje nesvjesne zapise, odnosno, obrasce ponašanja, to znači da moramo prvo raditi na preodgoju samih sebe da bismo mogli svjesno odgajati svoju djecu i općenito živjeti sretnijim i ispunjenijim životom, imati zdravije odnose s drugima, postavljati svoje osobne granice, poboljšati odnos sa svojim emocijama, izgraditi samopouzdanje i sl. Što to točno znači? To znači da, kao odrasli, učimo razumjeti naše potrebe iz djetinjstva koje nisu bile zadovoljene i radimo na tome da ih sada u odrasloj dobi ispunimo. Sagledavamo svoj život na način da identificiramo područja gdje smo na neki način posrnuli kao posljedica nesvjesnog odgoja i postajemo sami sebi roditeljska figura koja nam je možda nedostajala u djetinjstvu a koja će nam pomoći u građenju vještina i iskustava koje smo trebali u djetinjstvu. U tome nam najbolje pomažu terapeuti ili coach-evi, no postoje i neke tehnike kojima si sami možemo pomoći u procesu vlastitog preodgoja (na eng. Self reparenting). 

Imajte na umu da je to proces, da traje i da traži trud i volju s naše strane. Važan je fokus na sebe, svoje obrasce ponašanja, vježbanje prihvaćanja tih obrazaca te polako i nježno mijenjanje istih dok ih ne unaprijedimo. Evo nekoliko savjeta za self reparenting:

• Najprije se zapitajte kakvog roditelja ste željeli imati i kakav bi roditelj sada željeli biti sami sebi. Krenite od onoga što vam se sviđalo kod vaših roditelja a što biste željeli promijeniti, dodati, oduzeti, što je to što biste napravili drugačije od svojih roditelja. Zapamtite da, kakvi god vaši roditelji bili, sigurno ste nešto od njih naučili.
• Imajte razumijevanja za sebe, budite nježni prema sebi. Nitko od nas nije birao svoje roditelje, zapisi su takvi kakvi jesu i sjetite se da pokušavate mijenjati nešto što se godinama zapisivalo u našem mozgu i što nismo mogli kao djeca kontrolirati
• Vrednujte svaku svoju emociju. Jako je važno identificirati, validirati i susresti svoju emocionalnu potrebu a to je najteži dio vlastitog preodgoja. Većina nas smo kao djeca vrlo ograničeno učili o emocijama, uglavnom smo naučili da su one dobre ili loše te da su loše emocije nepoželjne. Podsjećajte redovno sebe da su sve emocije dobrodošle, da su nam sve one potrebne, bez obzira što mislili o njima. One dolaze i odlaze, važno je kako mi reagiramo na njih 
• Budite radoznali. Preodgoj je kontinuiran proces učenja i razumijevanja naših reakcija, pogotovo onih nepoželjnih, razumijevanja kako smo ih uopće razvili. Umjesto da sami sebe kritiziramo, radije budite radoznali u promatranju svojih reakcija i njihovih uzroka. Što bolje vidimo i razumijemo problem, bolje ćemo ga moći riješiti i mijenjati.
• Budite strpljivi sa samim sobom. Sjetite se da uglavnom nismo svjesni obrazaca koje smo razvili kao djeca, da razumijevanje sebe, naših odnosa sa drugima i svijeta oko sebe je spremljeno na našoj nesvjesnoj razini. Trebale su godine da stvorimo te obrasce, trebat će godine da ih mijenjamo i preformuliramo.
• Budite konzistentni. Budući su obrasci duboko utkani u nas, jednom kada ih identificiramo i pristupimo ih na drugačiji način, trebat ćemo mnogo puta namjerno ili svjesno ponoviti taj drugi, poželjni način kako bismo ih promijenili. Ne kritizirajte se i ne posustajte ako se poskliznete i vratite se na stare obrasce. Dignite se i vratite se tamo gdje ste stali.
• Zapamtite ono svoje „zašto“. Budući mijenjanje obrazaca zna biti jako frustrirajući i stresan proces, može vam pomoći da se prisjetite zašto ste krenuli u proces vlastitog preodgoja i dati vam snage za dalje.
• Učite i prihvatite samodisciplinu. Mnoge od nas roditelji nisu naučili postavljanje svojih osobnih granica u odnosima s drugima, upravljanju vremenom, odnosu prema svom tijelu i vlastitom učinku, što može otežati djetetov emocionalni razvoj. Važno je naučiti da je u redu drugima reći „ne“, da stvari ne moraju biti savršene, da je naše tijelo naše vlasništvo, kada, kako, za što i na koji način biti odgovoran.
• Tragajte za radošću svaki dan. Baš kao što se djeca svaki dan vesele sitnim stvarima, poput leptira kojeg su vidjeli u parku. Mi odrasli često puta ne možemo naći ili ne prepoznajemo sitnice koje nam upotpunjuju ili uljepšavaju dan. Od omiljene pjesme na radiju, jutarnje kave, sunčanog dana ili pak možda pronađenog parkinga u središtu grada. Tražiti i prigrliti stvari koje nas čine sretnima su jako važne za ispunjenje nezadovoljenih potreba.
• Možda ćete okrivljavati svoje roditelje za prenesene obrasce ponašanja. To nije ništa neuobičajeno i trebat će vam vjerojatno vremena da prestanete to osjećati. No, sjetite se da su i oni bili odgajani na isti ili sličan način i da su najvjerojatnije radili najbolje što su znali. Promatrajte svoj odnos s njima i razmilite je li moguće otpustiti to okrivljavanje koje osjećate prema njima.
• Fokusirajte se na brigu o sebi. Preodgajanje nas samih može biti jako iscrpljujuće. Provjeravajte redovno vodite li brigu o vlastitim fizičkim i emocionalnim potrebama. To može uključivati mnogo toga, poput postavljanja vlastitih granica, oslobađanja od toksičnih odnosa, briga o fizičkim potrebama, odlazak na psihoterapiju ili coaching i sl.         

I zapamtite, samo s vlastitim preodgojem možemo biti svjesni roditelji koji polako prekidaju štetne naslijeđene obrasce ponašanja na svoju djecu i koji time doprinose mijenjanju ovoga svijeta.