Pred kraj školske godine su mnogi roditelji, skupa sa svojim školarcima, u stresu oko završnih ispita ili odgovaranja, sve u cilju postizanja što boljeg školskog uspjeha. Taj školski uspjeh i ocjene su postali glavni faktori u validaciji djece pa i samih roditelja. Često se i sama uhvatim u tim mislima, no trudim se brzo ih maknuti iz svoje glave i voditi se mišlju i željom da svoju djecu naučim da su vrijedni takvi kakvi jesu, bez obzira na ocjene, i da ih potaknem da kroz školovanje nauče neke puno važnije životne lekcije od samih, na pamet, naučenih činjenica koje će zaboraviti za par dana.

U nastavku dijelim s vama ključne stvari koje bi valjalo imati na umu ne samo sada kada se bliži kraj školske godine, nego i inače, tijekom cijelog obrazovanja vaše djece.

1. Najčešći uzrok nedostatka truda ili motivacije kod djece su upravo roditelji
   • Djeca poistovjećuju vlastitu vrijednost s vanjskim izvorima poput škole, sporta ili društvenih situacija, uglavnom jer su roditelji modelirali ovaj nezdrav odnos. Roditelji podsvjesno vrše pritisak na djecu da budu savršena u cilju “uspjeha”. Ne smijemo ni zanemariti naš školski sustav koji djecu “prisiljava” da se fokusiraju na ocjene jer su one glavne mjerilo za kasniji upis u srednju školu. Uz ovo se roditelji boje da djeca neće “uspjeti” u životu ako ne završe najbolje gimnazije ili najbolje fakultete. U ovom slučaju se djeca vode mišlju: “Ne mogu biti savršen, pa zašto i pokušavati?!”
2. Samopoštovanje je važnije od ocjena
   • Roditelje teže “uspjehu” svoje djece. No, što je to uspjeh?! Ako malo bolje razmislite, svatko ima svoju definiciju uspjeha. Istina je da će većina u ovu definiciju uvrstiti riječi koje imaju veze s financijskom slobodom, akademskim postignućem ili lagodnim životom. No, uspjeh u karijeri je određen nečim dubljim od ocjena – samopoštovanjem, odnosno, razinom poimanja vlastite vrijednosti. Uloga roditelja je da pomogne djetetu da zadrži svoje dostojanstvo i samopouzdanje kako bi istražilo svoje interese. Fokus bi trebao biti na procesu a ne na rezultatu (ocjenama).
3. Trud i borbenost su važniji od ocjena
   • Kroz školovanje djeca uče što je trud, borbenost i odlučnost te razvijaju otpornost nošenja s teškim stvarima u životu, kao i sa zadatcima u kojima baš i ne uživaju. Odlučnost i borbenost će ih voditi dalje kroz obrazovanje, karijeru, veze, tragedije, stvaranje obitelji i mnoge druge trenutke u životu.
4. Djeca zaborave da su voljena i puna potencijala ako im se konstantno prigovara i ako se njihova vrijednost mjeri u ocjenama
   • Pretjerano velikim fokusom na ocjene i učenje djeca stječu dojam da su roditeljima važnije ocjene od njih samih te da se ljubav roditelja mjeri u ocjenama ili u razini konačnog školskog uspjeha. Uz ovo roditelji često propuste prepoznati one male uspjehe koje djeca svaki dan ostvaruju a koja su jako važna za poticanje dječjeg samopouzdanja ili samopoštovanja. Možda se vama čine kao sitnice, no djeci su jako važni ovakvi poticaju. “Primjetila sam kako si se danas baš jako potrudio sam riješiti zadaću”, “Bilo ti je teško natjerati se učiti matematiku, al ipak si odlučio posvetiti joj se.” “Bio si danas jako pažljiv prema svojoj seki”.
5. Roditelji trebaju biti oslonac djeci u stresnom periodu, no ne na način da umjesto njih izvršavaju školske obveze
   • Školske obveze su obveze djece, ne roditelja. Ako roditelji rade zadaće ili projekte umjesto djece, za očekivati je da motivacija ili odgovornost djece pada jer znaju da će netko umjesto njih tu obvezu izvršiti ili pak smatraju da oni očito nisu dovoljno dobri ako roditelji to rade umjesto njih. Uloga roditelja je da pokažu djeci da su tu za njih ako zatrebaju pomoć, bilo pri učenju , bilo u organizaciji ostalih obveza ili stvaranju uvjeta za rad, no ne i da preuzmu na sebe školske obveze. Rečenice poput “Vjerujem da možeš sam naučiti prirodu. Tu sam ako ti treba nešto pojasniti ili ti pomoći u organizaciji učenja.”
     
     Zapamtite da je vaša uloga u ovom procesu ključna, da ni vi, ni vaši školarci niste sami u ovome, da će i ovo proći kao što sve u životu prođe i da rad, uspjeh ili ocjene ne određuju ničiju vrijednost kao čovjeka.